JA SLIJEDIM SVOGA KRALJA!

Prihvati izazov i ti!

09.12.2015.

DUH PONIZNOSTI

Živimo u društvu koje boluje od toga da ljudi sebe uzvisuju time što će druge poniziti. Rivalstva su prisutna na sve strane. Toliko je tragikomične taštine oko nas, toliko umišljenosti, uobraženosti i lažnih veličina. Svi bi htjeli biti neki lideri ili idoli mase. Poznata imena. Na taj način se stvaraju vrijednosni kriteriji po prvim mjestima a ne po dobrim djelima! (B. Z. Šagi) Nije važno tko će više učiniti za opće dobro, nego tko će zauzeti prvo mjesto. Kršćanska duhovna tradicija takvo je stanje duha nazvala oholost i ona se očituje u raznim oblicima kao što su: častohleplje, taština, bahatost, nadmoćnost, bezobzirno nadmetanje s drugima, traženje ljudske slave i slično. Oholost je grijeh duha i zato je opasan i podmukao. Oholost čovjeka vodi u svijet privida i napuhivanja vlastitog ega. Oholost otežava pristup k Bogu. "Tko je ohola i naduta srca, takvog ne trpim" (Ps 101,5). Bog je, kaže Isus, onaj koji podjeljuje mjesta. «Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen.» Poniznost, skromnost o kojoj govori Isus i evanđelje, važna je vrlina. Što stvarno znači ova riječ? Biti ponizan znači biti istinoljubiv, iskren pred Bogom, ljudima i pred samim sobom. Pred Bogom valja biti ponizan, a pred ljudima držati svoje dostojanstvo. Poniznost nije vrlina koja se postiže voljnim naprezanjima. Biti istinski ponizan jest proces u kojemu dopuštam da me Bog sve više i više vodi do moje vlastite istine i oslobađa me od životnih laži i iluzija. Učitelj Eckhart sjajno primjećuje kada kaže da poniznost čini čovjeka velikim a ne malenim! Ona je put najdubljeg ispunjenja. Ponizan čovjek svjestan je svojih dobrih strana, dakle nije lažno ponizan, ali zna da je sve to dano i darovano kao zadatak i da povlači sa sobom veliku odgovornost, jer kako reče Isus, komu je mnogo dano, od njega će se mnogo i tražiti. Tko je istinski ponizan u evanđeoskom i zdravom smislu, ne čini sebe umjetno malenim i lošim, nego se vježba u tome da sebe sve više i više vidi očima Božjim i da odbaci svoje 'maske' pred drugima. Isus je za sebe rekao da je 'blaga i ponizna srca'. Na takav nutarnji stav jednostavnosti i otvorenosti duha poziva i apostol Pavao: Rim 12, 16. Poniznost je pravilo za one koji žele sudjelovati na gozbi Kraljevstva. Istinska veličina čovjeka ne mjeri se akademskim titulama ili statusnim simbolima, nego nutarnjim i ljudskim bogatstvom, to jest sposobnošću da se ljubi i bude mudar. Poniznost nas čini svjesnima naših dužnosti prema Zemlji i prema budućnosti. Navodi nas da se prema drugima odnosimo nepristrano i snošljivo. Čini nas razumnima i zahvalnima. Poniznost nije ponižavanje. Poniznost je poštenje prema samome sebi, osjećaj za vlastitu mjeru, skromnost. Samozaboravnost. Ona je spoznaja da uvijek možemo pogriješiti i da uvijek imamo što naučiti. Poniznost ne znači biti zadovoljan malim. Poniznost voli ono što je veliko u očima Božjim. Zato je poniznost uvijek velikodušna suradnja na Božjim planovima. Velikodušnost znači predanost zadaći koja me nadilazi; osjetiti veličinu Božjih nacrtâ. To nisu nikada egoistični projekti samoostvarenja.---------- prof. dr. sc. fra. Anđelko Domazet ----------

05.12.2015.

ŽIVJETI U ISTINI

➡ Kad god čovjek zaluta od istine on postaje plijenom iracionalnih strahova. Istina najviše oslobađa čovjeka jer ga dovodi u stanje njegove realne egzistencije, dovodi ga na njegovo pravo mjesto, naime da bude gospodar svega stvorenoga, svake situacije. Međutim kad se čovjek zaplete u mreže svojih iluzija, kad si počne umišljati da smije učiniti sve ono što mu se prohtije, on tada izmiče istini, postaje plijen svojih strasti, svojih infantilnih težnji koje ga svojim prisilama zastrašuju. I osjećaj nemoći je isto tako znak da čovjek ne živi u istini, nego da je postao plijenom iracionalnih i infantilnih kompleksa i trauma. Svaki naš pokušaj da živimo u istini, da skinemo sa sebe maske bilo svemoći bilo one nemoći, oslobađa nas straha, a samim tim mi postajemo hrabriji za još jedan korak prema istini. ➡ Vjera je moć koja pomaže čovjeku da živi u istini. Tko naime vjeruje Bogu zna da nema smisla bježati u laž i iluziju, jer se od Boga ne može nikamo pobjeći. On je posvuda prisutan. Bog sam poziva čovjeka da živi u istini, jer će tada biti najjači. Naša snaga nije u instinktima nego u duhu koji je orvoren istini. ➡ Sam Isus jednom reče: "Istina će vas osloboditi" (Iv 8,32). Vlč. Mijo Nikić

04.12.2015.

VELIKI GRIJEH - Ovaj vam tekst može spasiti život i to onaj VJEČNI život! Naravno, ne radi se o vama već o ljudima s kojima živite! Radi njih i pročitajte ovaj nevjerojatno dobar tekst!

Postoji jedan porok kojega se nitko ne može osloboditi, porok koji svi mrzimo kod drugih, ali kojega jedva tko, osim kršćana, uočava kod sebe. Čuo sam ljude kako priznaju da su mrzovoljni, da izgube glavu kada vide lijepu djevojku ili čašu vina, čak za sebe tvrde da su kukavice. Međutim, nikada nisam čuo nekoga nekršćanina da se osuđuje zbog ovoga poroka. Također sam rijetko nailazio na nekršćane koji bi pokazivali i najmanju dozu razumijevanja prema ovomu poroku kod drugih. Nema toga poroka koji bi nas mogao više omrznuti u očima drugih, a čijega smo postojanja kod nas samih manje svjesni. Što smo više tim porokom zaraženi, to nam se on manje sviđa kod drugih. Porok o kojemu je riječ zove se oholost ili umišljenost. U kršćanskome mu je moralu suprotna poniznost. Sjetit ćete se, kada sam vam govorio o spolnome moralu, upozorio sam vas da središte kršćanskoga morala nije u spolnosti. Sada smo došli do toga središta. Po kršćanskim učiteljima, prvi porok, krajnje zlo, jest oholost. Razvratnost, ljutnja, lakomost, pijanstvo – to su sitnice u usporedbi s ohološću. Đavao je upravo zbog oholosti postao to što jest. Ona je uzrok svakome drugom poroku, oholost je potpuno protubožje stanje duha. Čini li vam se to pretjeranim? Ako je tako, promislite još jednom. Malo sam prije istaknuo da što smo oholiji, to nam se manje sviđa tuđa oholost. Najlakši način da ustanovite stupanj vlastite oholosti jest u tome da se upitate: „Koliko mi smeta što me drugi preziru, što me ne primjećuju, prema meni se odnose pokroviteljski ili što se preda mnom prave važni?” Stvar je u tome da se naša oholost natječe s ohološću drugih. Zato što sam se na kućnoj zabavi baš ja htio istaknuti, smeta mi što je glavni bio netko drugi. Poznato je da se dva trgovca nikada ne slažu. Oholost je u biti natjecateljske naravi dok drugi poroci mogu biti samo slučajno natjecateljski. Ohol se čovjek ne zadovoljava onime što posjeduje, zadovoljan je tek kada posjeduje više od drugih. Kažemo da su ljudi oholi zbog svoga bogatstva, svoje pameti, dobra izgleda, ali to nije istina. Ljudi su oholi ako su bogatiji, pametniji ili zgodniji od drugih. Kada bi svi bili jednako bogati, pametni i lijepi, čovjek ne bi imao razloga biti ohol. Takvima nas čini uspoređivanje; zadovoljstvo dolazi od spoznaje da smo iznad drugih. Čim nestane natjecanja, nestaje i oholosti. Zato kažem da je oholost bitno natjecateljske naravi, na način na koji to nisu ostali poroci. Spolni nagon može dva muškarca koji žele istu djevojku natjerati da se natječu. Ali to je samo slučajnost; mogli su, isto tako, voljeti i dvije različite djevojke. Međutim, ohol vam čovjek neće oteti djevojku zato što je želi, on će to učiniti da sebi dokaže kako je bolji od vas. Pohlepa može ljude natjerati na pretjerano natjecanje kada žele nešto čega nema dovoljno za sve, ali ohol čovjek, čak i kada ima više nego što je mogao poželjeti, pokušat će dobiti još više, samo da potvrdi svoju moć. Gotovo su sva zla koja se pripisuju pohlepi ili sebičnosti najčešće posljedica oholosti. Uzmimo, na primjer, novac. Pohlepnu čovjeku nikada nije dosta novca: s više novca moći će sagraditi bolju kuću, ljepše će provesti godišnji odmor, obilnije će jesti i piti. Ali sve to samo do određene granice. Što čovjeka koji godišnje zarađuje 10 000 funta tjera da zaradi 20 000? To nije pohlepa za većim zadovoljstvima; 10 000 funta omogućuje svakome koliko god želi uživanja. Tu se radi o oholosti, želji da budem bogatiji od drugoga bogataša te (još više) o želji za moći. Oholost nalazi užitak u moći. Nema boljega načina da se čovjek osjeća moćnim nego kada se s drugima može poigravati kao s olovnim vojnicima. Što čini zgodnu djevojku koja skuplja obožavatelje da posvuda širi bijedu svojim ponašanjem? Sigurno ne zbog svojega spolnog nagona (takve su najčešće u ljubavi hladne), već zbog oholosti. Što nekoga političara ili čitav narod tjera da traži sve više i više? Opet oholost. Ona je po svojoj prirodi natjecateljska, zato se ohol čovjek ne zadovoljava onim što ima, već uvijek traži više. Ako sam ohol i ako u cijelome svijetu postoji samo jedan čovjek koji je moćniji, bogatiji i pametniji od mene, on će biti moj protivnik i neprijatelj. Kršćani imaju pravo: oholost je glavni uzrok bijede svakoga naroda i svake obitelji, otkada je svijeta. Drugi poroci mogu ponekad ljude zbližiti. Čovjek se može sprijateljiti i dobro se družiti u društvu pijanaca i bludnika. Ali oholost uvijek znači neprijateljstvo – ona jest neprijateljstvo. To je neprijateljstvo ne samo među ljudima nego i između čovjeka i Boga. Bog je u svemu neizmjerno veći od nas. Sve dok ga tako ne shvatite i dok ne shvatite da ste u usporedbi s njim beznačajni, nećete ga uopće poznavati. Sve dok ste oholi, nećete moći upoznati Boga. Ohol čovjek uvijek podcjenjuje drugoga, na njega gleda s visine pa je jasno da ne može vidjeti nešto što je iznad njega.

04.12.2015.

JA SLIJEDIM SVOGA KRALJA!

📆 PETAK, 4. PROSINCA 2015. sv. Ivan Damašćanski "KAD DOŽIVIŠ LJUBAV, ONA SE VIDI!" 📖 IZ EVANĐELJA PO MATEJU: "U ono vrijeme: Kad je Isus odlazio, pođu za njim dva slijepca vičući: „Smiluj nam se, Sine Davidov!“ A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: „Vjerujete li da mogu to učiniti?“ Kažu mu: „Da, Gospodine!“ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: „Neka vam bude po vašoj vjeri.“ I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: „Pazite da nitko ne dozna!“ Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju." (Mt 9,27-31) 💬 KOMENTAR: Tko vjeruje, taj i vidi! 👀 Mi bismo često prvo htjeli vidjeti, a tek onda vjerovati! 🔭 Eh, nema toga!! U ono što vidiš, ne možeš i vjerovati u isto vrijeme! 😊 Dok god je Isus za mene tek ideja ili misao, a ne događaj, On za mene ostaje nevidljiv. 🙈 I stoga ja najčešće o Njemu drugima šutim… 🙊 jer ono što nisam doživio, ne mogu ni svjedočiti! Što kažeš na to? 📝 PRIJEDLOG: Danas ću ga tražiti! 🔎 U svojim ukućanima, u svojim prijateljima, u siromašnima i bolesnima. Danas ću pokušati vidjeti ga i u onima koji mi baš i nisu simpa! 😉✌🏻 ------------------------------------------


<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

SV. IVAN DON BOSCO
- Svaki trn koji nas bode u vremenu, pretvorit će se u cvijet u vječnosti.

- Tko ima jaku volju, uvijek će pronaći sredstva da postigne svoj cilj.

- O bližnjima ili govori dobro ili uopće ne govori.

- Sve stvari na svijetu ništa su.

- Snaga nevaljalaca, koji su uvijek u manjini, odražava se ponajčešće zahvaljujući slabosti dobrih koji su uvijek u većini.

- Zlo svih zala jest grijeh.

- Činimo tako da nam bude dobro na ovom i na onom drugom svijetu.


BROJAČ POSJETA
12308

Powered by Blogger.ba