JA SLIJEDIM SVOGA KRALJA!

Prihvati izazov i ti!

09.12.2015.

DUH PONIZNOSTI

Živimo u društvu koje boluje od toga da ljudi sebe uzvisuju time što će druge poniziti. Rivalstva su prisutna na sve strane. Toliko je tragikomične taštine oko nas, toliko umišljenosti, uobraženosti i lažnih veličina. Svi bi htjeli biti neki lideri ili idoli mase. Poznata imena. Na taj način se stvaraju vrijednosni kriteriji po prvim mjestima a ne po dobrim djelima! (B. Z. Šagi) Nije važno tko će više učiniti za opće dobro, nego tko će zauzeti prvo mjesto. Kršćanska duhovna tradicija takvo je stanje duha nazvala oholost i ona se očituje u raznim oblicima kao što su: častohleplje, taština, bahatost, nadmoćnost, bezobzirno nadmetanje s drugima, traženje ljudske slave i slično. Oholost je grijeh duha i zato je opasan i podmukao. Oholost čovjeka vodi u svijet privida i napuhivanja vlastitog ega. Oholost otežava pristup k Bogu. "Tko je ohola i naduta srca, takvog ne trpim" (Ps 101,5). Bog je, kaže Isus, onaj koji podjeljuje mjesta. «Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen.» Poniznost, skromnost o kojoj govori Isus i evanđelje, važna je vrlina. Što stvarno znači ova riječ? Biti ponizan znači biti istinoljubiv, iskren pred Bogom, ljudima i pred samim sobom. Pred Bogom valja biti ponizan, a pred ljudima držati svoje dostojanstvo. Poniznost nije vrlina koja se postiže voljnim naprezanjima. Biti istinski ponizan jest proces u kojemu dopuštam da me Bog sve više i više vodi do moje vlastite istine i oslobađa me od životnih laži i iluzija. Učitelj Eckhart sjajno primjećuje kada kaže da poniznost čini čovjeka velikim a ne malenim! Ona je put najdubljeg ispunjenja. Ponizan čovjek svjestan je svojih dobrih strana, dakle nije lažno ponizan, ali zna da je sve to dano i darovano kao zadatak i da povlači sa sobom veliku odgovornost, jer kako reče Isus, komu je mnogo dano, od njega će se mnogo i tražiti. Tko je istinski ponizan u evanđeoskom i zdravom smislu, ne čini sebe umjetno malenim i lošim, nego se vježba u tome da sebe sve više i više vidi očima Božjim i da odbaci svoje 'maske' pred drugima. Isus je za sebe rekao da je 'blaga i ponizna srca'. Na takav nutarnji stav jednostavnosti i otvorenosti duha poziva i apostol Pavao: Rim 12, 16. Poniznost je pravilo za one koji žele sudjelovati na gozbi Kraljevstva. Istinska veličina čovjeka ne mjeri se akademskim titulama ili statusnim simbolima, nego nutarnjim i ljudskim bogatstvom, to jest sposobnošću da se ljubi i bude mudar. Poniznost nas čini svjesnima naših dužnosti prema Zemlji i prema budućnosti. Navodi nas da se prema drugima odnosimo nepristrano i snošljivo. Čini nas razumnima i zahvalnima. Poniznost nije ponižavanje. Poniznost je poštenje prema samome sebi, osjećaj za vlastitu mjeru, skromnost. Samozaboravnost. Ona je spoznaja da uvijek možemo pogriješiti i da uvijek imamo što naučiti. Poniznost ne znači biti zadovoljan malim. Poniznost voli ono što je veliko u očima Božjim. Zato je poniznost uvijek velikodušna suradnja na Božjim planovima. Velikodušnost znači predanost zadaći koja me nadilazi; osjetiti veličinu Božjih nacrtâ. To nisu nikada egoistični projekti samoostvarenja.---------- prof. dr. sc. fra. Anđelko Domazet ----------

<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

SV. IVAN DON BOSCO
- Svaki trn koji nas bode u vremenu, pretvorit će se u cvijet u vječnosti.

- Tko ima jaku volju, uvijek će pronaći sredstva da postigne svoj cilj.

- O bližnjima ili govori dobro ili uopće ne govori.

- Sve stvari na svijetu ništa su.

- Snaga nevaljalaca, koji su uvijek u manjini, odražava se ponajčešće zahvaljujući slabosti dobrih koji su uvijek u većini.

- Zlo svih zala jest grijeh.

- Činimo tako da nam bude dobro na ovom i na onom drugom svijetu.


BROJAČ POSJETA
12712

Powered by Blogger.ba